foto1
foto1
foto1
foto1
foto1
MOB +387 66 432 455
e-mail: rkt@radioklub.org

        SADRŽAJ OBAVEZNOG DIJELA ISPITNOG PROGRAMA ZA NOVICE KLASU

          A) TEHNIČKI SADRŽAJ

  • 1. ELEKTRIČNA, ELEKTROMAGNETNA I RADIOTEORIJA
    - Provodnost
    - Izvori elektriciteta
    - Radiotalasi
    - Audio i digitalni signali
    - Modulirani signali
    - Snaga

  • 2. KOMPONENTE
    - Otpornik
    - Kondenzator
    - Kalem
    - Primjena i upotreba transformatora
    - Dioda, tranzistor, ostalo
    - Podešavanje kola

  • 3. ELEKTRIČNA KOLA
    - Filteri, pojačivači i ostala kola

  • 4. PRIJEMNICI
    - Vrste
    - Blok-dijagrami
    - Operacija i funkcija

  • 5. PREDAJNICI
    - Blok-dijagrami
    - Operacija i funkcija
    - Karakteristike predajnika

  • 6. ANTENE I PRIJENOSNI VODOVI
    - Vrste antena
    - Napajanje
    - Prilagođenje

  • 7. PROPAGACIJA
    - Vrste propagacija
    - Zavisnost propagacije od frekvencije

  • 8. MJERENJA
    - Način mjerenja
    - Mjerni instrumenti

  • 9. SMETNJE I OTPORNOST NA SMETNJE
    - Smetnje na elektronskoj opremi
    - Uzrok smetnji na elektronskoj opremi
    - Mjere zaštite od smetnji

  • 10. MJERE ZAŠTITE
    - Mjere fizičke zaštite od smetnji
    - Mjere zaštite od rizika za zdravlje i život (strujni udar, grom, požar i sl.)

          B) NACIONALNA I MEĐUNARODNA OPERATIVNA PRAVILA I PROCEDURE

  • 1. RADIOAMATERSKI SAOBRAĆAJ
    - Fonetsko predstavljanje domaće i engleske abecede
    - Q-kod
    - Operativne skraćenice
    - Međunarodne oznake za nesreće, saobraćaj u slučaju opasnosti i prirodnih katastrofa
    - Pozivni znaci
    - Frekvencijski opsezi,
    - IARU podjela opsega
    - Društvena odgovornost

         C) NACIONALNI I MEĐUNARODNI PROPISI U VEZI SA RADIOAMATERSKOM SLUŽBOM

  • 1. OBAVEZUJUĆI PROPISI
    - Radiopropisi ITU Propisi CEPT
    - Zakonski i podzakonski akti i uslovi dozvole u BiH

OBAVEZNI DIO ISPITNOG PROGRAMA

Obavezni dio ispitnog programa za CEPT klasu je usaglašen sa CEPT preporukom T/R 61-02

Ispitna pitanja za radio-amaterski kvalifikacioni ispit mogu biti zasnovana samo na obaveznom dijelu ispitnog programa, na taj način što će kandidati imati bar jedno pitanje iz svake navedene podgrupe (podgrupa je obilježena arapskim brojevima, npr. 1.Električna, elektromagnetna i radioteorija, 2.Komponente...i sl.)

        SADRŽAJ OBAVEZNOG DIJELA ISPITNOG PROGRAMA ZA CEPT KLASU

         A) TEHNIČKI SADRŽAJ

  • 1. ELEKTRIČNA, ELEKTROMAGNETNA I RADIOTEORIJA
    - Provodnost
    - Izvori elektriciteta
    - Električno polje
    - Magnetno polje
    - Elektromagnetno polje
    - Sinusoidni signali
    - Nesinusoidni signali i šum
    - Modulirani signali
    - Snaga i energija
    - Digitalna obrada signala (DSP)

  • 2. KOMPONENTE
    - Otpornik
    - Kondenzator
    - Kalem
    - Primjena i upotreba transformatora
    - Dioda
    - Tranzistor
    - Disipacija toplote
    - Druge komponente

  • 3. ELEKTRIČNA KOLA
    - Kombinacija komponenata
    - Filter
    - Napajanje
    - Karakteristike prijemnika
    - Detektori
    - Oscilatori
    - Fazno zatvorena petlja (PLL)
    - Diskretni vremenski signali i sistemi (DSP sistemi)

  • 4. PRIJEMNICI
    -Vrste prijemnika
    -Blok-dijagrami
    -Operacija i funkcija
    -Karakteristike prijemnika

  • 5. PREDAJNICI
    -Vrste predajnika
    -Blok-dijagrami
    -Operacija i funkcija narednih faza u radu
    -Karakteristike predajnika

  • 6. ANTENE I PRENOSNI VODOVI
    - Vrste antena
    - Karakteristike antena
    - Prenosni vodovi

  • 7. PROPAGACIJA
    - Poznavanje prostiranja radioemisija

  • 8. MJERENJA
    - Vrste mjerenja i mjerne veličine
    - Mjerni instrumenti

  • 9. SMETNJE I OTPORNOST NA SMETNJE
    - Razumijevanje smetnji koje proizvodi radioamaterska oprema prema trećim licima
    - Smetnje koje može da trpi radioamaterska oprema od drugih izvora
    - Smetnje na ostaloj elektronskoj opremi Uzrok smetnji na elektronskoj opremi

  • 10. MJERE ZAŠTITE
    - Mjere fizičke zaštite od smetnji
    - Mjere zaštite od rizika za zdravlje i život (strujni udar, grom, požar i sl.)

         B) NACIONALNA I MEĐUNARODNA OPERATIVNA PRAVILA I PROCEDURE

  • 1. RADIOAMATERSKI SAOBRAĆAJ
    - Fonetsko predstavljanje domaće i engleske abecede
    - Q-kod
    - Operativne skraćenice
    - Međunarodne oznake za nesreće, saobraćaj u slučaju opasnosti i prirodnih katastrofa
    - Pozivni znaci
    - Frekvencijski opsezi, IARU podjela opsega
    - Društvena odgovornost

         C) BiH I MEĐUNARODNI PROPISI U VEZI SA RADIOAMATERSKOM SLUŽBOM

  • 1. OBAVEZUJUĆI PROPISI

  • 1.1. Radiopropisi ITU Propisi CEPT
    - Zakonski i podzakonski akti i uslovi dozvole u BiH

U skladu sa Pravilom o radio-amaterskoj službi 92/2020 koje je usvojila Regulatorna agencija za komunikacije BiH budući operatori ENTRY klase su dužni savladati gradivo prema sledećem programu koje mora biti obuhvaćeno obukom i ispitnim pitanjima.

B) TEHNIČKI SADRŽAJ

  • 1. UVOD
    - Jedinice i simboli
    - Električna kola
    - Snaga i otpornost
    - Omov zakon
    - Naizmjenična struja i napon
    - Frekvencija i talasna dužina

  • 2. PREDAJNICI
    - Blok-šema jednostavnog predajnika
    - Vrste modulacija

  • 3. PRIJEMNICI
    - Jednostavan prijemnik i detektor

  • 4. ANTENSKI VODOVI I ANTENE
    - Antenski vodovi, koaksijalni kablovi i odgovarajući priključci
    - Vrste antena: dipol, GP (ground plane), napajanje antene
    - Antensko prilagođenje, sklop za podešavanje antena
    - Stojeći talasi i SWR metri, izračena snaga i e.i.r.p., vještačko opterećenje

  • 5. PROPAGACIJA
    - Prostiranje talasa
    - Domet i utjecaj jonosfere
    - Dnevne promjene u prostiranju

  • 6. ELEKTROMAGNETNA KOMPATIBILNOST
    - Izvori smetnji
    - Smanjenje utjecaja smetnji
    - Funkcija uzemljenja
    - Vrste antenna
    - Snaga i vrste emisija
    - Otpornost na smetnje
    - Utjecaj emisije na okolinu

  • 7. MJERE ZAŠTITE
    - Opasnost od visokog napona i struje
    - Utikači, utičnice i uzemljenje i nesreće, postupak u slučaju strujnog udara

  • 8. USLOVI DOZVOLE

- Dostupnost frekvencijskog spektra
- Kodeks ponašanja u radio-amaterskom saobraćaju
- Vrste radio-amaterskih dozvola
- Zahtjev za pozivni znak
- Identifikacija emisije za operatora, repetitor, takmičenja, gosti u BiH

B) PRAKTIČNI OPERATIVNI RAD

  • 1. UPRAVLJANJE PRIJEMNIKOM, PREDAJNIKOM ILI PRIMOPREDAJNIKOM
    - Prekidač uključeno/isključeno, prekidač opsega, podešavanje frekvencije i displej, glasnoća, nivo snage i displej, pojačanje mikrofona itd.

  • 2. HF (KT) RAD
    - Podešavanje za USB i LSB rad
    - Obavljanje inicijalnog poziva pozivanjem CQ
    - Mogućnost ostvarivanja kontakta u prihvatljivoj formi, signal report, ime i informacije o stanici itd.

  • 3. VHF (UKT) RAD
    - Mogućnost ostvarivanja kontakta kao i za HF rad
    - Rad na frekvenciji preko 30 MHz
    - Rad preko repetitora


  • 4. DNEVNIK STANICE I PODACI KOJI SE UNOSE U NJEGA

  • 5. RAZUMIJEVANJE ANTENSKOG PRILAGOĐENJA I UPOTREBA SWR METRA
    - Razumijevanje važnosti tačnog prilagođenja
    - Korištenje SWR metra i ATU u prilagođavanju antena na predajnik
    - Konektori (vrste, dijelovi)

  • 6. UPOTREBA SKRAĆENICA
    - Upotreba domaćeg i engleskog fonetskog alfabet
    - Upotreba uobičajenih amaterskih skraćenica
    - Upotreba standardnog rječnika kao neophodnog za tačke b) i c) iz Obaveznog dijela Ispita za CEPT klasu

  • 7. RADIOFREKVENCIJSKI PLANOVI KOJI SE ODNOSE NA RADIO-AMATERE
    - Potreba za međunarodnom saradnjom u upotrebi radiofrekvencijskog spektra
    - Tumačenje tabela IARU i radiofrekvencijskog plana BiH
    - Drugi korisnici radiospektra

C) NACIONALNI I MEĐUNARODNI PROPISI U VEZI SA RADIOAMATERSKOM SLUŽBOM

  • 1. OBAVEZUJUĆI PROPISI
    - Radiopropisi ITU
    - Propisi CEPT
    - Zakonski i podzakonski akti i uslovi dozvole u BiH

ELEKRIMAGNETNI TALASI - EMT

emt1Antena predajnika zrači I prima energiju koja se u slobodnom prostoru širi u vidu elektromagnetnih talasa (EMT). Elektromagnetni talasi se definišu slijedećim pojmovima:

 - λ   (čitaj: lamda)- talasna dužina ,tj. najmanje međusobno rastojanje između dvije tačke
                     koje se nalaze u istom stanju talasanja,

- F - frekvencija (broj talasa koji se ostvare u jednoj sekundi)

- C - brzina širenja talasa od izvora energijje
                                                           

 

 

Broj promjena u jednoj sekundi nazivamo frekvencijom. Jedinica za frekvenciju je Herc, a obilježava se kao Hz.    1 Hz = jedna oscilacija u sekundi. Veće jedinice su KHz, MHz i GHz.

Brzina prostiranja EMT u slobodnom prostoru jednaka je 300.000.000 m/s i to odgovara brzini svjetlosti. U atmosferskom prostoru smanjenje brzine prostiranja EMT je tako malo da se može i zanemariti. Odnos brzine, talasne dužine i frekvencije se izražava formulom:  l=C/F. Iz ovoga možemo zaključiti da se talasna dužina l i frekvencija F odnose obrnuto proporcionalno, a to znači što je frekvencija viša to je talasna dužina za tu frekvenciju manja. Primjer:
            -  3.5MHz = 80m talasna dužina
            -    7 MHz = 40m talasna dužina
            -   50MHz = 6m talasna dužina
            - 144MHz = 2m talasna dužina …

atmosferaProstiranje EMT

Zemljina atmosfera ima veoma značajnu ulogu u prostiranju EMT. Ovaj omotač zemlje doseže do visine od 2000 do 3000 km i sastoji se od azota, kiseonika, ugljendioksida i vodene pare. Atmosfera se djeli na troposferu,stratosferu i jonosferu.

Troposferom se naziva Zemljin omotač koji se proteže od Zemljine površine do visine od 11 km. Njeno stanje je od značaja za prostiranje UKT frekvencija, tj. za površinske radio-talase.

Stratosfera se proteže na visini od 11 do 80 km. Za ovaj omotač je karakteristično da uopšte ne sadrži vodenu paru. U njoj se nalazi ozonsko područje koje je vrlo značajno za život na Zemlji, jer upija veliki dio ultraljubičastog zračenja.

Jonosfera se proteže na visini od 80 do 800 km iznad zemlje. U jonosferi se nalazi veliki broj jona i elektrona. Oni nastju uslijed cjepanja neutralnih atoma vazduha. Zahvaljujući tome visoka atmosfera postaje električni provodnik koji ima osobinu da reflektuje EMT određenih frekventnih područja. U jonosferi se javlja nekoliko maksimalnih koncetracija elektrona.

Na visini od 50 do 80 km danju se stvara sloj D koji se noću gubi.
Sledeći sloj je na visini od 110 do 130 km i naziva se sloj E.
Iznad njega je sloj F koji se ljeti danju razvija na slojeve F1 i F2. Maksimalna jonizacija sloja F1 nalazi se na visini od 200 km, a sloj F2 na visini od 250 do 400 km, a zatim postepeno nestaje.

Jonosfera je podvrgnuta stalnim promjenama stanja. Stepen jonizacije  i visina do koje dosežu pojedini slojevi zavisi od godišnjeg doba, od doba dana, od cikličkih promjena sunčeve aktivnosti, geografske širine i drugih prirodnih uticaja. Jonosofera je od izuzetnog značaja za prostiranje KT frekvencija,  tj. za prostorne talase.

 




propagacije 3
Površinski talas

Kada se predajnik i prijemnik nalaze na zemlji EMT se može prostirati na dva načina:

- kroz troposferu duž zemljine površine kao površinski talas (Ground Wave) i

- refleksijom u jonosferi kao prostorni talas (Sky Wave).
                            

Površinski talas (Ground Wave) slijedi zaobljenje zemlje pa je izložen apsorpciji zemljine površine preko koje se širi. Apsorpcija se povećava sa porastom frekvencije. Zbog toga se na niskim frekvencijama pomoću površinskog talasa postižu veliki dometi. Na površinski talas utiču električna provodljivost i struktura zemljišta, a domet mu zavisi od snage zračenja. Kratki talasi imaju mali domet površinskim talasom. Ako se uzme amaterski predajnik srednje snage (oko 100 wati) na frekvencijama 80m opsega može se računati na domet od oko 100 km površinskim talasom.

 

Prostorni talas

Prostorno zračenje (Sky Wave) omogućava veze na velikim udaljenostima u KT području. Pri tome se prostorni talas reflektuje od jonosferske slojeve F1 i F2. Da bi se kratki talasi refelektovali od jonosferu koncetracija elektrona mora biti veća ukoliko je frekvencija veća. Savijanje talasa prema zemlji je lakše ako je ugao zračenja antene manji. Udaljenost skoka je veća što je veća visina reflektujućeg sloja. U sloju F2 maksimalna daljina skoka iznosi nešto više od 4000 km. Između polaznog mjesta talasa i mjesta gdje taj talas ponovo stigne na zemlju nalazi se mrtva zona prijema (Skip Zone). Ukoliko se zanemari kratak domet površinskog talasa mrtva zona odgovara zoni skoka tj. daljini skoka. Talas može da se reflektuje i po nekoliko puta (jonosfera-zemlja-jonosfera-zemlja), pa tako da čak obiđe i zemljinu kuglu.

Prostiranje kratkih talasa i njihove specifičnosti

Mogućnost uspostavljanja veza na KT frekvencijama pomoću prostornog talasa zavisi od stanja jonosfere. Stanje jonosfere zavisi od sunčeve aktivnosti. Na sastav i stanje jonosfere najviše utiču rendgensko i ultraljubičasto zračenje sunca. Prodorom u zemljinu atmosferu ova zračenja jonizuju atome i molekule. Gustina atmosfere je različita pa tako uslijed djelovanja sunca dolazi do pojave više jonosferskih slojeva.

Sloj D je najniži sloj i nalazi se na visini od 50 do 80 km iznad zemlje. Gustina elektrona u njemu je vrlo mala i zbog toga se od njega mogu reflektovati samo veoma dugi talasi. Ovaj sloj postoji samo pod sunčevim zracima i nestaje brzo nakon zalaska sunca. On ne može doprinijeti prostiranju KT talasa na veće udaljenosti pomoću refleksije i predstavlja samo prigušujući sloj koji ometa širenje prostornih talasa.

Sloj E ima maksimalnu koncentraciju elektrona na visini od 110 do 130 km. Ovaj sloj se formira po izlasku sunca i nestaje oko jedan sat nakon zalaska sunca. Maksimalnu jonozaciju dostiže oko podneva i zatim postepeno slabi. Od ovaj sloj danju se mogu reflektovati talasi maksimalne frekvencije oko 4 MHz, dok sve veće frekvencije prolaze kroz ovaj sloj.

Sloj F je najjače jonozovan od svih slojeva i nalaazi se na visini od 200 do 400 km. Preko ovoga sloja se ostavuje najveći broj KT veza na velikim udaljenostima (DX veze). Ovaj sloj se dijeli na slojeve F1 i F2. Sloj F1 se javlja samo u toku dana i nalazi se na visini od oko 200 do 230 km. Ovaj sloj je nepoželjan za prostiranje KT jer svojom apsorpcijom otežava prostiranje preko sloja F2. Sloj F2 se nalazi na visini oko 400 km., a ljeti se spušta na visinu od oko 250 do 300 km. Preko F2 se ostvaruje najveći broj DX veza na KT frekvencijama.

Direktna radio-veza je ona kod koje talas iz antene predajnika direktno, bez bitnih promjena prilikom prostiranja, dolazi do antene prijemnika. To su veze ostvarene površinskim talasom i veze ostvarene u uslovima optičke vidljivosti između predajne i prijemne antene. Uobičajne veze na KT opsezima se zasnivaju na refleksiji između jonosfere i Zemlje. Direktne veze i veze prostornim talasom se smatraju vezama u običajnim uslovima prostiranja talasa. Osim ovih postoje i specijalne komunikacije koje se ostvaruju korišćenjem refleksije od sporadični sloj E, Aurore, meteorskih tragova, Mjeseca i sl.


sporadic e
Sporadični sloj E (ES)

Sporadični sloj E je pojava pojačane jonizacije na visinama koje odgovaraju E sloju i usljed toga omogućava ostvarivanje veza na razdaljinama koje se inače ne bi mogle premostiti. Ova pojava traje prosječno nekoliko časova, a veze se ostvaruju na frekvencijama od 50 i 144 MHz i udaljenostima od 1000 do 10000 km.

Aurora

Aurora je poznata kao polarna svjetlost i nastaje kao posljedica magnetnog polja zemlje. Pojavljuje se oko 200 dana godišnje  u oblastima polarnih krugova, a veoma je rijetka (oko 1 dan godišnje) na geografskim širinama srednje Evrope. Aurora ometa komunikacije na KT. Pomoću Aurore veze se ostvaruju na 50 i 144 MHz i udaljenostima do 1500 km na relaciji istok-zapad. Za veze na 430 MHz preko Aurore su potrebne veće snage predajnika, zbog većeg slabljenja, a rastojanja su preko 2000 km.

gray line 1
Siva linija

Siva linija je pojas oko Zemlje koji odvaja dnevnu svetlost od tame. Propagacije u sivoj zoni su veoma efikasne. Jedan od glavnih razloga za to je taj što D sloj, koji apsorbuje VF signale, brzo nestaje na strani zalaska sunca na sivoj liniji i još uvek nije izgrađen na strani izlaska sunca. Radio-amateri  i slušaoci kratkih talasa mogu da optimizuju komunikacije na velike udaljenosti do različitih delova sveta nadgledajući ovaj opseg dok se kreće širom sveta.

„Siva linija“ se dešava u zoru i sumrak, prateći put sever-jug. S obzirom da se nalazite na jednoj tački svijta i krećete se, vremenski okvir je kratak. Prenos istok-zapad nije siva linija. D sloj je tanak do nikakav, dok je F2 sloj i dalje prilično jak, što vam daje mogućnost skoka radio-talasa na velike udaljenosti. 30 metara je vjerovatno najbolji opseg za isprobavanje.


ms pic
Meteorski tragovi

Meteorski tragovi nastaju ulaskom meteora u atmosferu, čime se izaziva pojačana jonizacija, a to omogućava održavanje veza refleksijom. Za komunikacije najveći značaj imaju rojevi koji traju nekoliko dana sa gustinom od desetak do 50 meteora u satu. Veze se ostvaruju u opsegu 144 MHz na rastojanju od 1000 pa do preko 2000 km. Zbog kratkog trajanja ove pojave primjenjuje se metod snimanja poruka.

 

 

 

 

 

 

 

eme propagation

Refleksija od Mjeseca

Refleksija od Mjeseca je pojava da se signal koji se sa zemlje pošalje na Mjesec reflektuje od njega  i ponovo vraća na Zemlju. Za ovakve veze su potrebni proračuni položaja Mjeseca, kvalitetne antene i predajnici srednje snage. Na ovaj način se ostvaruju veze na 144, 432 i 1250 MHz. Veze su na rastojanjima od posječno 18000 km na 144 MHz i 1300 km na 432 MHz.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Specifičnosti  radio-amaterskih KT opsega (bandova)

Prostiranje na amaterskom opsegu 80m (3.5-3.8 MHz)

Po danu se mogu uspostaviti veze na relativno malim udaljenostima jer se ovaj talas potpuno apsorbuje u sloju D. Zimi su dnevni dometi nešto veći nego ljeti i maksimalno iznose oko 400 km. Sa nestankom sloja D u toku noći mogu se uspostaviti veze i na udaljenostima većim od 1000 km. Zimi u jutarnjim satima, prije izlaska Sunca, moguće je uspostaviti veze sa vrlo dalekim stanicama i pri tome se javlja daljina skoka od oko 1000 km.

Prostiranje na amaterskom opsegu 40m (7.0-7.2 MHz)

Slabljenje uslijed sloja D intezivno je i na ovom opsegu i dnevni dometi su oko 1000 km. Mrtva zona u toku dana iznosi oko 100 km.  Noću, naročito u zimskim mjesecima, povećava se daljina skoka.  Maksimum je u toku ponoći i tada se Evropa nalazi u mrtvoj zoni,  pa je moguće ostvariti veze bez smetnji sa svim kontinentima. Uticaj atmosferskih smetnji je na ovom opsegu manje izražen nego na 80m. Za 40m opseg se s pravom kaže da je to pravi DX opseg.

                                                                                                                                                           

Prostiranje na amaterskom opsegu 20m (14.0-14.350 MHz)

Ovo je tradicionalni DX opseg. Ovaj opseg se skoro uvijek može koristiti za veze  sa stanicama van Evrope. On je otvoren samo po danu, rano ujutru i u predvečerje, dok u toku noći je veoma mala mogućnost uspostave veza. Daljina skoka skoro uvijek iznosi oko 1000 km. Noću se daljina skoka brzo proširi i do 4000 km. Za evropske veze se ovaj opseg uslovno može koristiti samo u toku ljeta, kada su atmosferske smetnje (QRN) skoro neznatne.

                                                                                                                                   

Prostiranje na amaterskom opsegu 15m (21.0 – 21.450 MHz)

Prostiranje u amaterskom opsegu 15m veoma zavise od cikličkih aktivnosti Sunca. U vrijeme maksimalne aktivnosti Sunčevih pjega, ovaj opseg je skoro stalno otvoren za DX saobraćaj. Pri tom se, zbog malog slabljenja, malim snagama zračenja mogu premostiti velike udaljenosti. U vrijeme minimalnih aktivnosti Sunčevih pjega opseg se može koristiti ,u najboljem slučaju, danju u toku ljetnjih mjeseci i to najčešće veoma kratko. Noću ne postoje mogućnosti za uspostavljanje veza na velike udaljenosti, a u zimskim jesecima se ovaj opseg skoro ne može nikako koristiti. Uticaj atmosferskih smetnji na ovaj opseg je skoro nikakav.

Prostiranje na amaterskom opsegu 10m (28.0-29.7 MHz)

Ovaj opseg se može koristiti samo u vrijeme jake Sunčeve aktivnosti za veze pomoću refleksije prostornog talasa. Pri takvim Sunčevim aktivnostima postoje mogućnosti da se danju uspostave veoma daleke veze sa malim snagama zračenja. Treba napomenuti da je za mrtva zona obično oko 4000 km. U jutarnjim časovima na ovom opsegu je moguće uspostaviti veze sa stanicama na Dalekom istoku. Ljeti pri maksimalnoj Sunčevoj aktivnosti, opseg se može koristiti do kasnih večernjih časova.


VHF signals to bounce 1
Prostiranje ultrakratkih talasa i njihove specifičnosti

Ultrakratki talasi (UKT) zauzimaju talasno područje od 10m do 1m ili što odgovara frekvencijama od 30 do 300 MHz. Ultrakratki talasi se međrunarodno obilježavaju kao VHF (Very High Frequencies). Prostiranje UKT je veoma slično prostiranju svjetlosti, pravolinijsko prostiranje.  UKT su iznad graničnih talasa koje jonosfera može da freflektuje, tako da se na njihovo prostiranje ne može računati na jonosfersku refleksiju. Domet UKT je obično zavisan od optičke vidljivosti između predajne i prijemne antene, ali taj domet je obično nešto veći od toga, oko 15% . DX veze na UKT se ipak ostvaruju i to zahvaljujući refleksiji ovih talasa od Mjesečevu površinu, meteorske prašine, polarnu svjetlost, satelite i još neke pojave u atmosferi. Kako je veliki raspon od početka do kraja UKT opsega tako je i ponašanje prostiranja talasa unutar njega ipak dosta različito. Što je frekvencija niža UKT ima veći domet direktnim talasom i moguće je ostvariti veze sa stanicama koje i nisu optički vidljive. Sa porastom frekvencije sve je više potrebna optička vidljivost, a i sve je veći uticaj okolnih objekata kao refleksnih površina.                                                                              

Repetitori, simpleksi i način rada

repetitori1Radio-komunikacije se kvalitetnim prenosom danas održavaju uglavnom na UKT opsezima i primjenom frekventne modulacije (FM-a). Pošto se UKT talasi prostiru pravolinijski, slično svjetlosti, domet je ograničen zakrivljenošću Zemlje i prirodnim preprekama. Zato se na UKT opsezima mogu ostvarivati samo veze gdje postoji optička vidljivost između prijemne i predajne antene. Takve veze između dva ili više učesnika na UKT frekvencijama nazivamo SIMPLEKSNIM vezama, a kanale SIMPLEKS kanalima (eng. SIMPLEX). Da bi se ipak i na UKT  svakodnevno mogle održavati veze srednjeg dometa, do nekoliko stotina km i kada nema uslova optičke vidljivosti, koriste se repetitori, radio-uređaji koji omogućavaju održavanje veza između učesnika koji nemaju direktnu optičku vidljivost. Repetitori se obično postavljaju na visoke planinske vrhove i druge dominantne kote u svom okruženju (tornjevi, vodotornjevi, neboderi,…). ham repetitori 1

Repetitor je automatska radio-stanica kod koje istovremeno rade  prijemnik (RX) i predajnik (TX). Signal koji primi prijemnik repetitora na nekoj frekvenciji F1( npr. 145.050Mhz)  i koji ima nivo signala na ulazu prijemnika od 0.15- 100-njak µV (mikrovolti) obrado se u prijemniku i kao audio signal  prosljedi se u predajnik gdje se ponovo iz audio obrađuje u FM signal,  pojača i ponovo emituje na nekoj frekvenciji F2 (npr. 145.650MHz) sa nivoom od nekoliko desetaka V (volti). Predajna frekvencija repetitora F2 je veća od prijemne F1 za 600 KHz (0.6MHz) na VHF, tj. na 145MHz, a 1.6 ili 7.6MHz na UHF, tj. 430MHz opsegu. Ovaj pomak između prijemne i  predajne frekvencije u praksi se zove šiftom (eng. SHIFT). Kako se za kanal repetitora uzima njegova predajna frekvencija, tj. prijemna frekvencija korisnika,  šift ima negativan predznak (-), tj. -600kHz, tj. -1.6 , -7.6MHz.  Kako je unazad nekoliko godina u BiH amaterima dodijeljen kompletan opeg od 430-440 MHz, umjesto dotadašnjeg 432-438MHz, stvorili su se uslovi za prelazak na repeitorske kanale sa šiftom od -7.6MHz.
yaesu ctcss

Kao što je već pomenuto repetitori su automatske stanice, a to znači da signal iz prijemnika upravlja predajom repetitora. Znači, ono što operator radi pritiskanjem dugmeta PTT (eng. Push To Talk) na mikrofonu radio-stanice, to kod repetitora obavlja sam signal iz prijemnika. Taj sklop u repetitoru ima i stručni naziv COR (Carrier Operated Relay). U sklopu COR-a je i zadrška predaje repetitora. Šta to znači? Ukratko, kada se na prijemniku pojavi signal taj signal aktivira predajnik sa kašnjenjem od nekoliko desetaka ms( milisekundi) i predajnik ostaje aktivan sve dok je prisutan nosilac FM signala na prijemniku repetitora. Ipak, kada nestane signala na prijemniku predajnik ostaje aktivan još neko vrijeme, obično 0.5-2 sekunda i nakon toga se i on isključuje. Ova zadrška je od velike pomoći operatoru da  bez drugih učesnika sazna da li aktivira  signalom svoje stanice neki repetitor i da vidi (izmjeri)  nivo prijemnog signala repetitora na svojoj mikrolokaciji u međuvremenu dok  se predajnik repetitora ne isključi. Ovo je objašnjenje rada repetitora sa otvorenim skvelčom (eng. Squelch), tj. upravljanje samim talasom nosiocem. U novije vrijeme, a od 2014. godine to je obaveza za sve repetitore, umjesto otvorenog skvelča za aktiviranje repetitora koristi se subtonska ili PL (CTCSS) zaštita. Šta je to PL (CTCSS) ? PL ili subton je stalni ton niske frekvencije koji je tačno definisan , pogledaj tabelu u prilogu, i on se emituje iz stanice korisnika zajedno sa modulacijom. U pitanju su tonovi iz donjeg dijela audio spektra koji se inače filtriranjem guše na strani prijemnika tako da ih iako su u audio spektru ne čujemo na prijemnoj strani. Prijemnik repetitora, ako prepozna taj ton, aktivira predajnik i time repetitor postaje aktivan. Ukoliko repetitor primi signal bez PL tona ili sa neodgovarajućim  PL tonom ostaje isključen, a samim tim repetitor ostaje neaktivan. PL ton je od velike koristi u sredinama gdje na istom kanalu radi više repetitora, pa se uz pomoć različitih PL tonova postiže selektivni rad preko samo određnog repetitora. Pored PL ili CTCSS, zavisi kako ga ko naziva, postoje još neki standardi koji se ne koriste u amaterskoj praksi, a takav je npr DPL (eng. Digital Privat Line) sistem....

FM djelovi opsega su kanalisani i za nazivnu frekvenciju nekog kanala uzima se centralna frekvencija nosećeg talasa bez modulacije. Prema starijoj podjeli simpleksni i repetitorski kanali se razlikuju za 25 KHz, a po novoj razmak kanala je 12.5kHz. Ovaj razmak između centralnih frekvencija dva susjedna kanala nazivamo korakom kanala ili poznatiji izraz je engleski STEP. Simpleksni kanali se označavaju slovom S i dvocifrenim brojem, a repetitorski se označavaju slovom R i brojem 0-7 koji označava kanal (R0, R1, R2…R7) , a prema novoj podjeli  kanali  sa međusobnim razmakom 12.5 KHz  označavaju se sa RV i dvocifrenim brojem na 2m bandu i RU i trocifrenim brojem na 70cm bndu, npr.    RV46, RV47...RV63, RU692, RU700…). Pregled simpleksnih i repetitorskih kanala je vidljiv u tabelama.

Repetitorski kanali na 145 MHz

Kanal Stara
oznaka
Predaja
[MHz]
Prijem
[MHz]
Pomak
[MHz]
RV48 R0 145.600 145.000 -0.600
RV49 R0X 145.6125 145.0125 -0.600
RV50 R1 145.625 145.025 -0.600
RV51 R1X 145.6375 145.0375 -0.600
RV52 R2 145.650 145.050 -0.600
RV53 R2X 145.6625 145.0625 -0.600
RV54 R3 145.675 145.075 -0.600
RV55 R3X 145.6875 145.0875 -0.600
RV56 R4 145.700 145.100 -0.600
RV57 R4X 145.7125 145.1125 -0.600
RV58 R5 145.725 145.125 -0.600
RV59 R5X 145.7375 145.1375 -0.600
RV60 R6 145.750 145.150 -0.600
RV61 R6X 145.7625 145.1625 -0.600
RV62 R7 145.775 145.175 -0.600
RV63 R7X 145.7875 145.1875 -0.600

Simpleksni kanali na 145 MHz

Kanal Stara oznaka Frekvencija [MHz]
V16 S8 145.200
V17   145.2125
V18 S9 145.225
V19   145.2375
V20 S10 145.250
V21   145.2625
V22 S11 145.275
V23   145.2875
V24 S12 145.300
V25   145.3125
V26 S13 145.325
V27   145.3375
V28 S14 145.350
V29   145.3625
V30 S15 145.375
V31   145.3875
V32 S16 145.400
V33   145.4125
V34 S17 145.425
V35   145.4375
V36 S18 145.450
V37   145.4625
V38 S19 145.475
V39   145.4875
V40 S20 145.500
V41   145.5125
V42 S21 145.525
V43   145.5375
V44 S22 145.550
V45   145.5625
V46 S23 145.575
V47   145.5875

Standardne PL (CTCSS) frekvencije

yaesu ctcss

Da bi korisnik repetitora mogao da zna koji repetitor aktivira ili koristi  u repetitore se ugrđuju automatski CW identifikatori,  u novije vrijeme i govorni identifikatori, koji povremeno kucaju telegrafijom svoj pozivni znak , a poneki i QTH locator ili eituju govornu poruku sa podacima o repetitoru.

Pravilo 92/2020 o radio-amaterskoj službi u BiH sadrži sledeće odredbe koje se odnose na repetitore:

Član 2. (Definicije)
p)Radioamaterski repetitor-fiksna stanica u mobilnoj službi je stanica bez posade, koja se koristi u opsegu namijenjenom za radioamatersku službu, za reemitiranje poruka ili emitiranje automatski generisane poruke, a za čiji sadržaj je odgovoran izvor koji emitira poruku. Repetitor ima pravo na zaštitu od štetnih smetnji;
r)Prenosivi radioamaterski repetitor-repetitor koji nema unaprijed poznato mjesto postavljanja

Član 11.(Repetitor)
(1)Za stavljanje u rad radioamaterskog repetitora neophodno je prethodno pribavljanje odgovarajućeg znaka identifikacije i pripadne dozvole.
(2)Prenosivi radioamaterski repetitor nema pravo na zaštitu od štetnih smetnji i ne smije uzrokovati štetne smetnje postojećim korisnicima. Stavljanje u rad ovog repetitora zahtijeva prethodnu registraciju.
(3)Nosilac dozvole za repetitor je odgovoran za tehničku ispravnost repetitora i prateće opreme i pravilnu identifikaciju emisije dodijeljenim znakom, a nije odgovoran za sadržaj pojedinačnih radioemisija.
(4)Radioamaterski repetitor mora se identificirati dodijeljenim znakom, na početku emisije, a najmanje jednom u 15 minuta

Prema kategoriji značaja repetitorska mreža u vlasništvu Saveza radio-amatera republike Srpske i klubova  se dijeli
- Magistralne repetitori, koji su namjenjeni da pokrivaju određene magistralne auto puteve. Ovi repetitori su u nadležnosti Saveza.
- Lokalni repetitori, koji su namjenjeni da pokrivaju gradska područja i oni su obično u nadležnosti lokalnih radio-klubova.

Na području Republike Srpske , a u nadležnosti Saveza radio-amatera Republike Srpske se nalaze šest VHF magistralnih  repetitora i to:
- R2 koji je lociran na Leotaru kod Trebinja, znak identifikacije E79VTB
- R5 koji je lociran na Kmuru kod Foče, znak identifikacije E79VFO
- R7 koji je lociran na Trebeviću kod I.Sarajeva, znak identifikacije E79VIS
- RV46 koji je lociran na Velikom Žepu kod Han Pijeska, znak identifikacije E79VHP
- R6 koji je lociran na Trebavi kod Doboja, znak identifikacije E79VDO i
- R5 koji je lociran na Kozari  kod Prijedora, znak identifikacije E79VBL.

ARO učionica je u fazi izrade. ARO učionica je zamišljena kao mjesto gdje će početnici , budući amaterski radio-operatori (ARO) moći u velikoj mjeri samostalno da  savladaju gradivo prema predviđenom programu i steknu potrebno znanje da bi pristupili polaganju ispita za ARO klasu. U prvoj fazi izrade ARO učionice su obrađena sva pitanja koja su odobrena od strane Regulatorne agencije za komunikacije BiH i obavezna su za testove za polaganje ARO razreda.
Pitanja su obrađena kroz 2 testa za svaki od ARO razreda. Prema Planu i programu za obuku ARO poglavlje A, koje se odnosi na tehniku, je obrađeno kroz jedan test provjere znanja, dok su poglavlja B i C objedinjena kroz drugi test.
Kroz drugu fazu kompletiranja ARO učionice je planirana obrada svih pitanja kroz skripte, a to je prilično zahtjevan zadatak i ne možemo reći kada će taj dio ARO učionice biti dostupan.
Nadamo se da ćemo vam bar malo pomoći i kroz ovo što je sada dostupno.
Srećno!

Radio klub "Trebinje" E73DPR